Izložba “od A do B” nastala je idejom organizatora Ivana Meseka (HDLU Varaždin) da se iskoristi stari, napušteni, monumentalni prostor stare ložione na željezničkom kolodvoru u Varaždinu za potrebe izložbe suvremene umjetnosti. Ideja za iskorištavanje tog negalerijskog prostora potekla je zbog problema sa kojim se dugo vremena susreće i organizator i ostale institucije čiji je primarni interes suvremena kultura, a to je kronični nedostatak adekvatnih prostora.
Suradnja HDLU Varaždin i mene kao kustosa bila je produkt susreta sa Ivanom Mesekom, i pri odlučivanju kome u ruke povjeriti kustoski dio posla organizator se odlučio za novo ime, mladu snagu, punu entuzijazma i energije. Odluka je pala i krenuli smo na posao. Temu i koncepciju izložbe nametnuo je sam prostor i okruženje u kojem se prostor nalazi. Vlakovi, tračnice, fluidnost prostora stare ložione, zvuk dolaska i odlaska vlakova , sve je to nametalo VRIJEME za odabir teme. Unutar razmišljanja i promišljanja o vremenu kroz praksu filozofije, fizike ali i kroz praksu svakodnevice, naslov izložbe se nametnuo sam po sebi: od A do B.

A i B su čvrsti punktovi u prostoru , između njih je vrijeme, prostorna nepostojanost, vremenom određena dimenzija, komunikacija između te dvije točke.
Svladati put od točke A do točke B potrebno je vrijeme, kretanje. Za razliku od prostora koji je definiran kao kao dimenzija unutar koje je omogućen opstanak živog bića, stvari ili pojava jednog pored drugog, vrijeme (grč.hrónos, lat. tempus) je dimenzija slijeda bića jednog nakon drugog, odnosno postojanje stvari, trenutaka u promjeni njihova nastajanja i nestajanja.
âovjek u svom životu konstantno ide ka nečemu novome, teži ka onome što još nije bilo, tj. budućnosti, ali čim to u trenu dostigne, istodobno prestiže sadašnjost i ostavlja je u prošlosti.
Vrijeme, kao koncept, koje zajedno sa prostorom održava dvije strane našeg iskustva, omogućuje nam da stvaramo naše slike o svijetu.

U skladu sa željama organizatora za potrebe izložbe raspisan je javni natječaj. Natječaj je bio otvoren za autore sa područja kojim je prostor ložionice, željezničkom prugom direktno povezan, dakle sa područja Zagreba, Varaždina, âakovca, Koprivnice. Konačni odabir radova i autora se zaustavio na šesnaest autora, generacijski i umjetnički raznolikih: Tomislav Brajnović, Marijan Crtalić, Marko Ercegović, Danko Friščić, Stjepan Jerković, Vladislav Knežević, Alem Korkut, Igor Kuduz, Ivan Marušić klif, Ivan Mesek, Davor Mezak, Zoran Pavelić, Magdalena Pederin, Lala Raščić, Frane Rogić, Smiljana Šafarić.

Umjetnici su sa svojim radovima , progovorili o vremenu na svoj individualan način. Uhvatili su jedan trenutak razmišljanja o vremenu u sebi, i podjelili ga sa publikom. Video radovi, interaktivne instalacije, zvučne instalacije, intervencije u prostoru, performance, oživjeli su stari prostor ložione, ostavljajući trag sadašnjosti i budućnosti u ostatcima prošlosti.